S neizmjernom tugom u srcu opraštamo se od naše drage Sare Vrbanić koja nas je iznenada napustila ostavivši za sobom tišinu.
Život nas svakodnevno podsjeća na to koliko je nepredvidiv, kratak, težak,…Dovoljan je trenutak da se ugasi jedna mladost, budućnost, prijateljstvo, ljubav…
Tvoj iznenadni odlazak ostavio je prazninu u srcima onih koji su svakodnevno bili svjedoci tvoje mladosti, u srcima tvojih razrednih i školskih prijatelja, u srcima tvojih nastavnika. Bol koja nas čini neutješnima probat ćemo zamijeniti sjećanjima kada si bila dio nas. Ti si sad dio nekoga drugoga svijeta, svijeta anđela koji će te prigrliti umjesto nas i s kojima ćeš dijeliti svoje snove. Nama je ostalo živjeti s nadom da ćeš nas ponekad s osmijehom pogledati, s nadom da ćemo moći prevladati tugu koju osjećamo.
Draga Saro,
počivaj u miru Božjemu i nastavi sanjati svoje snove.
Obitelji i prijateljima izražavamo iskrenu sućut s vjerom da će pronaći utjehu u sjećanjima, molitvama i u podršci koju će pružiti jedni drugima.
Jesi li postala trava ili oblak koji nestaje,
svejedno.
Nema rastanka.
Nema smrti.
Ako osluškujemo vjetar,
čujemo tvoj glas.
Ako u smrt gledamo,
čujemo tvoju pjesmu.
Rastanak, J. Kaštelan
Učenici i djelatnici Gimnazije Nova Gradiška
